Trikater (Trojstvo)
Trikater, poznatiji i kao Trojstvo, je keltski simbol koji ne samo svojim nazivom već i samim izgledom posmatrača automatski asocira na savršenstvo svetog trojstva: Oca, Sina i Svetoga Duha. Pripada grupi takozvanih keltskih čvorova, koji se još nazivaju i mistični odnosno beskrajni čvorovi, jer (pogađate) ne poseduju ni početak a ni kraj. Upravo u ovoj činjenici leži njihova specifičnost koja u prvi plan stavlja večnost, neprolaznost, ali i neraskidivu (i nekad nedovoljno vidljivu) vezu između svih stvari u prirodi.
Kao i kod Triskeliona, i Trikater glavni akcenat stavlja na međusobnu povezanost svih stvari koje život čine mogućim. Tako pomenuti koncept svetog Trojstva možemo spustiti na jednostavniji nivo i tu pronaći sliku porodice: oca, majke i deteta. Tu vidimo i sliku direktne veze između uma, tela i duše, ali i između vere, ljubavi i nade. Dalje, ono što mislimo, ono što osećamo, i kako delamo pretvara se u jasnu sliku onoga što je bilo, onoga što će tek biti, i onoga što trenutno jeste, a ovo je svakako najidealniji prikaz neraskidivosti koja postoji između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Zanimljivo je pomenuti da je Trikater u uskoj vezi sa takozvanim trostrukim božanstvima, koja se često mogu sresti u Keltskoj mitologiji. Najčešće prikazivane kao tri sestre identičnog izgleda (a neretko i istog imena), ova božanstva su označavala tri faze ženskog razvoja: devicu, majku i staricu. Žena devica je jasna slika Meseca koji raste – ona simboliše proleće, bujanje, jačanje, puna je entuzijazma ali još uvek nije sasvim probuđena. To se menja u drugoj fazi, kada na scenu stupa žena Majka, koja jasno oslikava pun Mesec – ona je leto, plodna, daruje izobilje, garantuje razvoj, ispunjena je kako na emotivnom tako i na svim drugim poljima, dostiže svoj vrhunac. Nakon toga, ona ulazi u fazu smirivanja, iskusna je i mudra, ali kako je istovremeno u finalnoj fazi – ona zapravo preuzima ulogu poslednje četvrtine Meseca. Vreme je za zimu, priroda gubi svoj prvobitni sjaj, stišava se, zamrzava, i na kraju umire.
Ne čudi dakle što gotovo svi simboli koji pripadaju grupi keltskih čvorova uglavnom u sebi nose takozvanu “lunarnu moć”. Veo misterije koji ih obavija dovoljan je da simbolički pokaže čovekovo divljenje, ali i potajni strah od svega što je neopipljivo, spiritualno, a što on smatra da je u direktnoj vezi sa najskrivenijim dubinama nekog tajanstvenog sveta.
Trikater svom vlasniku možda ne nudi jasno objašnjenje i odgovor na ova pitanja, ali ga nedvosmisleno poziva da svaki njegov korak bude korak ka savršenstvu, te da njegova misija mora biti mnogo više od puke materije. Samo tako i mi možemo otvoriti vrata ove nesmetane energije i postati deo beskonačnosti.